Muško - ženske uloge u Tijelu Kristovom (2.dio - izvrtanje i zloupotreba Božje riječi)

U prošlome članku, bavili smo se muško - ženskim odnosim i ulogama u Crkvi Božjoj. Naravno, da ovdje ne mislimo na nekakvu rukotvorenu građevinu, nego na kuću Živoga Boga, Tijelu Gospodina Isusa Krista, istinski hram Božji na Zemlji koji jest "stup i temelj istine", naravno ako zaista provodimo u djelo Božje zapovijedi dane kroz Sveto Pismo.

Razmatrali smo pobliže upute vjernicima, kako muškarcima, tako i ženama, koja je Božja volja za nas u Tijelu Kristovom. Pavao u ovome dijelu poslanice, nakon što je izložio Božju volju (kako smo razmatrali u prethodnome članku), iznosi razlog pisanja svojih uputa nadahnut Duhom Svetim, kao što možemo čitati: "Ovo ti pišem nadajući se uskoro doći k tebi; ali ako se zadržim, da znaš kako se trebaš ponašati u kući Božjoj, koja je crkva Boga živoga, stup i temelj istine." (1 Tim 3:14-15)

Naime, ovdje je objašnjen razlog svega što smo razmatrali u prethodnome članku. Božja volja je: 

1) "da znaš kako se trebaš ponašati" (1Tim 3:15a),

kao nanovo - rođeni kršćani, koji su sada dio Tijela Gospodina Isusa Krista i njegovoga Kraljevstva koje nije od ovoga Svijeta: "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta." (Iv 18:36a), tj;

2) "u kući Božjoj, koja je crkva Boga živoga" (1 Tim 3:15b), 

zbog toga smo odgovorni pred Bogom biti "sol zemlje" i "svjetlo svijeta", provodeći zdrav nauk u djelo. Jer ako to ne radimo, onda nikako nismo:

3) "stup i temelj istine" (1 Tim 3:15c),

nego smo isti kao i ovaj svijet. Božja riječ govori o zdravom nauku sprovedenom u djelo, silom Duha Svetoga kojim nadvladavamo grijeh, tijelo i ovaj Svijet. Kako bismo mogli to činiti, prvi je korak upoznati "zdravi nauk" ispravnim izlaganjem Božje riječi: "No ti si u potpunosti upoznao moj nauk, način življenja" (2 Tim 3:10a). Nakon toga možemo provoditi u život ono sto smo naučili. To, naravno, uključuje "umiranje sebi", što mi po prirodi jednostavno mrzimo. Ali, pogledom na križ, dobivamo snagu, te nas Gospodin milostivo i nježno mijenja i obnavlja: "No vi niste tako naučili Krista, ako ste ga doista čuli i po njemu bili poučeni, kako je istina u Isusu: da odložite prijašnje ponašanje staroga čovjeka, koji je iskvaren u varavim požudama, i obnavljate se u duhu svoga uma; i da se odjenete u novoga čovjeka, stvorena po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti." (Ef 4:20-24).

U svjetlu svega navedenog, budući da se danas u "kršćanstvu" koplja lome isključivo oko uloga žena u Crkvi (čega smo se dotakli u prethodnome članku), proći ćemo zajedno kroz tekstove koje pobornici "ženskih pastora, učitelja i vođa" zloupotrebljavaju, koristeći ih u neispravnom kontekstu. Kroz pažljivo razmatranje i studiranje biblijskih odlomaka u ispravnom kontekstu (Dj 17:11, 2 Tim 2:15) doći ćemo do istine, te ćemo biti opremljeni dati odgovor svakome tko ga od nas zatraži. I ne samo to, nego ćemo biti i osposobljeni razotkriti i ukoriti grijeh po Gospodinovoj zapovijedi: "I nemojte imati zajedništvo u besplodnim djelima tame, nego ih radije korite" (Efe 5:11). Krenimo sada zajedno "istražiti što je ugodno Gospodinu!" (Ef 5:10).

NOVOZAVJETNI PRIMJERI:

1) Proročica Ana (Lk 2:36-38)

"I bijaše neka Ana, proročica, kći Fanuelova, iz Ašerova plemena. Ona bijaše u poodmakloj dobi, a od doba svoga djevičanstva živjela je s mužem sedam godina; i bijaše ona udovica od otprilike osamdeset i četiri godine. Nije napuštala Hram, nego je danju i noću služila Bogu postovima i molitvama. I ona je, došavši upravo u taj sat, na isti način dala hvalu Gospodinu i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu."

Ovdje možemo primjetiti da smo vremenski još u Starome zavjetu, pod Mojsijevim zakonom. Naime, Isus je tek rođen i godinama je daleko njegova zemaljska služba i smrt na križu za grijehe svijeta. Ovaj tekst ne možemo upotrebljavati za opravdavanje ženskih uloga u Crkvi iz jednostavnog razloga što Crkva u ovom kontekstu nije još postojala (Crkva postoji od Pentakosta). Nigdje iz ovih redaka ne možemo iščitati da je Ana propovijedala ili podučavala na sastanku Crkve ili vodila muškarce. Ona je jednostavno služila Bogu "postovima i molitvama", a ne, kako bi neki htjeli to isčitati, "poučavanjem i propovijedanjem na sastanku Crkve". Nego, naprotiv, Božja riječ kaže: "A ona koja je doista udovica, i sama, pouzdaje se u Boga te provodi noć i dan u iskanjima i molitvama" (1 Tim 5:5).

2)  Filipove kćeri (Dj 21:8-9)

"Idućeg dana mi koji bijasmo s Pavlom otputovali smo te stigli u Cezareju; i ušli smo u kuću Filipa evanđelista, koji bijaše jedan od Sedmorice, i ostali smo kod njega. On je imao četiri kćeri djevice, koje su prorokovale."

U ovom tekstu, jedino što možemo iščitati jest da je Filip imao četiri kćeri koje su prorokovale. Nigdje ne piše da su prorokovale na sastancima Crkve, niti da su propovijedale, podučavale i prorokovale muškarcima. Dapače, red na sastancima je objašnjen već u prethodnome članku, a ovdje ćemo samo ponoviti: "Što, onda, braćo? Kada se okupite, svaki od vas ima psalam, ima nauk, ima jezik, ima otkrivenje, ima tumačenje. Neka sve bude učinjeno na izgradnju" (1 Kor 14:26). Iz stiha vidimo da braća vode sastanak, prorokuju i poučavaju na sastanku, dok je ženama zapovjeđeno da slušaju i uče kroz posluživanje Božje riječi od strane braće u Kristu: "Žene vaše (kontekst: od braće iz 26. stiha, uključuje i sestre u Kristu) neka šute u crkvama: jer nije im dopušteno govoriti, nego im je zapovjeđeno da budu podložne kao što i Zakon govori." (1 Kor 14:34) i "Žena neka u tišini uči sa svom podložnošću. A ženi ne dopuštam poučavati, ni vladati nad muškarcem, nego neka bude tiho." (1 Tim 2:11-12). Dakle, iz konteksta možemo zaključiti da Filipove kćeri sigurno nisu prorokovale na sastancima Crkve, nego su, kao pobožne žene, podložne svome ocu kao glavi kuće, držale red na sastancima po apostolskim uputama. Zanimljivo je, isto tako, da odmah u sljedećem stihu: "Kako smo se ondje zadržali mnogo dana, siđe iz Judeje neki prorok imenom Agab. Kada je došao k nama, uze on Pavlov pojas, sveže svoje ruke i noge pa reče: “Ovo govori Duh Sveti: ‘Čovjeka čiji je ovaj pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati ga u ruke poganima.’ ”" (Dj 21: 10-11). Tu vidimo da je Bog upotrijebio muškarca da upozori apostola Pavla, dok, čitajući Pismo, možemo vidjeti da su žene  posluživale apostolima,  upravo prema uputama iz Pisma. To smo mogli vidjeti, također, i u prethodnome članku.

3) Junij(a) (Rim 16:7)

"Pozdravite Andronika i Juniju, moje rođake i suuznike moje, koji su ugledni među apostolima i koji su već prije mene bili u Kristu."

Jedini zaključci koje iz ovoga teksta možemo izvući su da su Andronik i Junije bili: 1) vjernici prije Pavla, 2) da su bili rođaci i 3) da su uživali ugled među apostolima. Nikako ne možemo iščitati da su ove dvije osobe bili apostoli. Jedino što možemo vidjeti jest da su bili prepoznati kao vjerni kršćani od strane apostola. Također, možemo napomenuti da je Junije najvjerojatnije muško ime, oko čega se dan-danas vode brojne rasprave. Tvrditi da ovaj stih govori o ženi apostolu Juniji, je uistinu neozbiljno i neodgovorno tumačenje priloženog odlomka u svjetlu kristalno jasnih tekstova iz prethodnog članka.

4) Feba (Rim 16:1-2)

"Preporučam vam Febu, sestru našu, koja je poslužiteljica crkve u Kenhreji, da je primite u Gospodinu dostojno svetih i pomognete joj u svemu što od vas ustreba; jer je i ona bila pomoćnicom mnogima i meni samome."

Kada usporedimo ovaj tekst sa jasnim uputama apostola Pavla; "Poslužitelji neka budu jedne žene muževi i dobro upravljaju djecom i svojim kućama." (1 Tim 3:12) možemo doći do dva zaključka: 1) Pismo je kontradiktorno samo sebi, jer Pavao Rimljanima piše jedno, a Timoteju drugo ili 2) Moramo pažljivije proučiti tekst.

Budući da je nemoguće da Pismo daje dvije dijametralno suprotne izjave, jer Bog nije autor konfuzije, pažljivijim proučavanjem Pisma naći ćemo odgovor. U prošlom članku je jasno pokazano (na što nas i gore navedeni tekst podsjeća) da žene ne mogu obavljati đakonsku službu. Dakle, nameće se pitanje o čemu onda govori ovaj tekst? Moramo znati da ponekad neke riječi u Bibliji imaju više značenja i na temelju konteksta moramo odrediti što ta riječ znači. Ovdje se radi o tome da je Feba posluživala u Crkvi, a ne da je vršila službu poslužitelja. Svi kršćani su poslužitelji Evanđelja (2 kor 3:6), neki više, neki manje, ali ne vrše svi đakonsku (poslužiteljsku) službu u lokalnoj zajednici vjernika. U Rimljanima 15:8, Pavao Gospodina Isusa naziva "poslužiteljem obrezanih". Znači li to da Gospodin Isus Krist ima službu đakona u Crkvi? Naravno da ne. Znamo iz jasnijih tekstova da je Gospodin u službi Velikog svećenika koji posreduje za svete, za svoje tijelo, za Crkvu.

5) Dom Stefanin (1 Kor 16:15-16)

"Zaklinjem vas, braćo, znate za dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da su se posvetili za službu svetima, da se i vi pokoravate takvima i svakome tko s nama surađuje i trudi se."

Neki iz ovoga teksta izvlače da je "Stefana voditeljica Crkve", odnosno, starješina. Međutim, iz ovoga teksta jedino možemo zaključiti da se: "Stefanin dom odvojio za službu svetima". Kao što smo ranije naveli, svi kršćani su pozvani da služe jedni drugima i nevjernicima. Iz ovoga teksta NE MOŽEMO zaključiti sljedeće: 1) Da je Stefana voditeljica (starješina) crkve, 2) Da je Stefana propovijedala i poučavala crkvu, 3) Da je crkva bila u "domu Stefaninom" (Pavao samo upućuje pozdrav njenom domu). Dakle, upotrebljavanje ovog teksta u tome kontekstu je, u najmanju ruku, neozbiljno.

6) Evodija i Sintiha (Fil 4:2-3)

"Evodiju zaklinjem i Sintihu zaklinjem da budu iste misli u Gospodinu. I tebe molim, vjerni suradniče, pomaži im; jer su se one u evanđelju trudile zajedno sa mnom, i s Klementom i s mojim ostalim suradnicima, čija su imena u knjizi života."

Iz ovoga teksta jedino možemo zaključiti da su se Evodija i Sintiha trudile s Pavlom u evanđelju. Dakle, posluživale su mu svojom imovinom i svojim radom. Ponavljamo, ovdje se nigdje ne spominje da su propovijedale ili podučavale na sastancima Svetih, a još manje da su imale nekakvu službu, iz koje ih autor ove iste poslanice u drugoj (iz prethodnoga članka) isključuje. Npr: "I slušala nas je neka žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire, koja je štovala Boga: njoj je Gospodin otvorio srce pa je prihvatila ono što je Pavao govorio. A kada je ona bila krštena, i njezin dom, zamoli nas, rekavši: “Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, dođite u moju kuću i ostanite.” I prisili nas." (Dj 16:14-15), ovdje vidimo da je Lidija posluživala Pavla i njegovu družinu, ugostivši ih u svojoj kući, što je konzistentno retcima koji opisuju pobožnu ženu, npr: "ako je djecu odgojila, ako je strancima gostoljublje iskazivala, ako je svetima noge prala, ako je nevoljnima pomagala, ako je marljivo išla za svakim dobrim djelom." (1 Tim 5:10). Također, u Isusovoj službi vidimo isti primjer: "Poslije toga poče on prolaziti svim gradovima i selima propovijedajući i navješćujući evanđelje kraljevstva Božjega; i bijahu s njim Dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i slabosti: Marija zvana Magdalena, iz koje je izišlo sedam zloduhova, i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, i Suzana, i mnoge druge, koje mu posluživahu od svojih dobara." (Lk 8: 1-3). Isus i Dvanaestorica su propovijedali evanđelje, dok su žene posluživale njima, identično kao i u slučaju Lidije i Pavlove družine, što je također u skladu sa Postankom gdje nam Božja riječ otkriva da je žena stvorena kao "pomoćnica" muškarcu (Pos 2:18-24).

7) Priska (Dj 18:24-26, 1 Kor 16:19)

"Tada je u Efez stigao neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i silan u Pismima. Bijaše on upućen u put Gospodinov; a kako je bio gorljiv u duhu, govorio je i naučavao pomno o Gospodinu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. I poče on smjelo govoriti u sinagogi. Kada ga čuše Akvila i Priska, uzeše ga oni k sebi te mu točnije izložiše Božji put."

"Pozdravljaju vas crkve iz Azije. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska s crkvom koja je u njihovu domu."

Priloženi tekstovi "navodno" govore kako je Priska, žena Akvilina bila Pastor zajedno sa njim, te je propovijedala i podučavala. Kada pomnije promotrino ova dva izvještaja jedino što možemo zaključiti jest; 1) U njihovoj kući se okupljala Crkva, 2) Nigdje ne piše da je Priska podučavala Apolona, 3) Nigdje ne piše da se radilo o sastanku Crkve. Stoga, možemo zaključiti da je sasvim u redu da bilo koja Krščanka, uključujući i Prisku, bilo koga privatno ili u nekom kontekstu koji nije "sastanak Crkve" uputi točnije u "Putu Božjemu". Još bismo na ovaj zaključak mogli nadodati, da je sasvim sigurno Akvila bio taj koji je imao "vodstvo" pri poučavanju Apolona u njihovome domu. To je sasvim logičan zaključak imajući u vidu da su to pobožni ljudi, a isto tako je Priska, zasigurno bila pobožna žena, te zasigurno nije uzurpirala muževljev autoritet kao glave kuće.

8) Proročice i sutkinje u Starome zavjetu (Debora, Hulda, Mirjam)

U ovome slučaju imamo istu situaciju kao i sa proročicom Anom (1). Naime, Poslanice se obraćaju Novozavjetnoj Crkvi a ne Starozavjetnom Izraelu, tako da je uzimanje ovakvih primjera krajnje neozbiljan pristup Biblijskome tekstu. Osim toga, valja napomenuti da proroci u Izraelu nisu vladali nad nikim, nego su jednostavno bili instrument Božje poruke ljudima. Ali pošto smo se već dotaknuli izvjesnih proročica možemo spomenuti svaku od njih ponaosob; 1) Mirjam je živjela u doba Mojsijevog vodstva Izraela, te se nigdje ne spominje da je vladala i propovijedala, dapače, može se primjetiti da je bila podložna Mojsiju i Aronu, 2) Hulda je živjela u doba Kraljeva i spominje se u jednom stihu gdje jednostavno dostavlja Božju poruku, 3) Debora je živjela u doba Sudaca u Izraelu, koje je prethodilo dobu Kraljeva. U to vrijeme, narodom je vladao YHWH (Bog) pošto nije bilo kraljeva. Općenito je to razdoblje u Izraelu bilo poznato kao doba idolopoklonstva, otpada i nemorala. Suci su u to vrijeme donosili Riječ Božju ljudima, a nisu vladali nad njima. U slučaju Debore, ona nije vladala nad Barakom (vojskovođom), nego je primala od Boga upute za njega, a kada je sudila Izraelu primala je upute za narod - znači, vladao je YHWH (Bog) kako smo već prije naveli. Samim time, što je Gospodin podigao ženu u to doba da sudi Izraelu je odraz katastrofalne duhovne situacije u zemlji: "U one dane nije bilo kralja u Izraelu: svatko je činio ono što je bilo ispravno u njegovim očima." (Suc 21:25). Opet, ponavljam, sva ova objašnjenja su totalno nerelevantna u kontekstu Novozavjetne Crkve, ali i da jesu kojim slučajem, iz ovih primjera ne možemo isčitati opravdanje za kršenje izričito jasnih Božjih zapovijedi koje smo razmatrali u prethodnome članku.

Umjesto da se usredotočavamo na služenja gdje Božja Riječ ograničava žene, fokus bi trebao biti na obilju načina služenja gdje ih Bog poziva da služe. Žene su pozvane na  propovijedanje evanđelja izgubljenima (Dj 1:8, 1 Pet 3:15). Žene se potiču da podučavaju druge (pogotovo mlađe) žene (Tit. 2: 3-5). Žene nisu nigdje ograničene u podučavanju djece. Čini se da se žene ističu, daleko iznad muškaraca, u nekim duhovnim darovima i plodovima Duha (1. Kor 12, Gal 5: 22-23). Božje ograničavanje žena na području duhovnoga vodstva nisu kazna. Umjesto toga, to je preusmjeravanje na službe, vještine i darove kojima je Bog blagoslovio žene daleko više nego muškarce.