utorak, 27. studenoga 2018.

Muško - ženske uloge u Tijelu Kristovom (1.dio - uvod i Biblijske uloge)


UVOD

Tema muško – ženskih odnosa i muško – ženskih uloga, te shvaćanja istih, je jedna od najkontroverznijih tema danas, te jedan od najvećih izvora neslaganja i razdvajanja u današnjem „kršćanstvu“ (onih koji ispovijedaju kršćanstvo, tzv. Vidljiva crkva). No, kao i uvijek, mi, kao muškarci i žene koji smo „okusili Božju milost“, dužni smo svoja mišljenja, ostaviti po strani, te se zapitati „što nas uči Pismo?“, te kroz objavljenu Božju volju, kroz ispravno tumačenje Božje riječi, saznati doktrinalnu istinu, te se istoj podložiti, tj. dopustiti Bogu obnavljanje našega uma, te obnovljena uma, primjeniti u životu naučene istine (koliko god se naša tjelesna narav – stari čovjek, tome protivio).

Budući da je ovo tema „visokog napona“, namjeravam joj pristupiti detaljno, pokrivajući svaki ugao, te pokušati što dublje ući u zadanu tematiku, naravno uz Gospodinovu milost. Ona je vrlo bitna jer imamo upute „kako se ponašati u Kući Božjoj, koja je crkva Boga Živoga, stup i temelj istine.“ (1 Tim 3:15).

Za početak, želio bih da shvatimo da je fokus, tj. primarni cilj ovoga članka, ustanoviti, odnosno otkriti ispravno učenje odnosa i uloga muškaraca i žena u Tijelu Kristovom – Crkvi. Glavnina učenja o ovoj temi nalazi se, očekivano, u poslanicama apostola Pavla, kojega je Bog postavio (Rim 1:1, Gal 1:1, Efe 1:1 itd.) „apostolom, propovjednikom i učiteljem“ pogana u vjeri i istini (1 Tim 2:7, 2 Tim 1:11).

Nakon što smo obratili pozornost na glavninu problema koji se tiče Crkve, možemo zajedno promotriti zadane tekstove, te vidjeti što naučavaju. Također, moramo obratiti pozornost na odgovornost i muškaraca i žena u provođenju Božje volje. Krenimo, dakle, redom.

SLUŽBE  i ULOGE (u Crkvi)  

U kontekstu Crkve, Pismo spominje najmanje 6 službi. Pismo navodi službu apostola, proroka, evanđelista, nadglednika, učitelja, te poslužitelja. Također, te službe su darovi Crkvi, naravno, u vidu osoba. (npr. Pavao je dan kao dar Crkvi – danas ga imamo u pisanom obliku kao dio kanona Svetoga Pisma).

Naš početni tekst dotiče se nadgledničke (biskupske, episkopske, pastirske, starješinske) i poslužiteljske (đakonske) službe, te poželjnim osobinama onih koji su podobni obnašati ih, te usporedbom Crkve sa obiteljskom jedinicom (muž, žena, djeca).


1 Tim 3:1-13
¹Vjerodostojna je ova riječ: Želi li tko nadgledništvo, dobar posao želi. ²Stoga nadglednik treba biti besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razborit, pristojan, gostoljubiv, sposoban poučavati, ³ne odan vinu, ne nasilan, ne lakom za prljavim dobitkom, nego suzdržljiv, ne svadljiv, ne pohlepan; ⁴da svojom kućom dobro upravlja i drži svoju djecu u pokornosti sa svom ozbiljnošću ⁵(jer ne zna li tko svojom kućom upravljati, kako će za crkvu Božju brinuti?), ⁶ne novoobraćenik, da se ne bi uzoholio i pao u đavlovu osudu. ⁷Štoviše, treba imati i lijepo svjedočanstvo od onih vani; da ne bi u sramotu upao i u zamku đavlovu. ⁸Poslužitelji isto tako trebaju biti ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku; ⁹da drže tajnu vjere u čistoj savjesti. ¹ºI neka ih se najprije prokuša, a potom neka vrše službu poslužitelja, ako se nađu besprijekorni. ¹¹Žene njihove isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice, nego trijezne, vjerne u svemu. ¹²Poslužitelji neka budu jedne žene muževi i dobro upravljaju djecom i svojim kućama. ¹³Jer oni koji dobro poslužuju, stječu častan položaj i veliku smjelost u vjeri koja je u Kristu Isusu.

1-2, 8, 12
Nadgledničku (starješinsku, biskupsku, episkopsku ili pastirsku) i poslužiteljsku službu (posao) mogu obnašati isključivo muškarci. Pismo je tu vrlo jasno: „jedne žene muž“. Dodatno, razlika je u fokusu službe, nadgledničkoj je primarna „briga oko Riječi“, dok je poslužiteljskoj „posluživanje u raznim potrebama svetih“. Pismo također govori da su ti ljudi postavljeni od Duha Svetoga, te da su oni Kristovi darovi za izgradnju Crkve (Efe 4:8-13, Dj 20:28).

Dakle, za pretpostaviti je da treba težiti za djelom služenja, na ovaj ili onaj način, ovisno o darovima koje je Gospodin, po svome Duhu, stavio u nas. Pismo nas potiče da među nama uočimo one koji se tako trude, te da se takvima podlažemo. Oni nemaju autoritet zbog toga što ih je netko (čovjek) postavio, nego zato jer manifestiraju Kristov karakter te hodaju i služe u svome daru. 

2-3, 8
Takvi muškarci (jedne žene muževi) trebali bi manifestirati navedene osobine i vrline (vjerojatno ne sve na istoj razini, zato što svi vjernici nisu istoga karaktera, te nisu do iste mjere posvećeni – ali, generalno, trebali bi manifestirati svaku opisanu stavku na određeni način, u većoj ili manjoj mjeri).

4-5, 12
Pismo vuče paralele između funkcioniranja i uloga unutar obitelji, te funkcioniranja i uloga unutar crkve. To dvoje je dovedeno u direktnu vezu,  jer je zdrava obiteljska jedinica mjerilo zdrave crkvene jedinice (lokalne zajednice).

Znamo da je muškarac (muž) glava ženi (supruzi), te je samim time „vođa“ zdrave obiteljske jedinice, koje su, naravno, pripadnici i djeca, ako ih supružnici imaju. Dakle, u zdravoj obitelji, po Božjoj volji, muž je glava obitelji, supruga je podložna mužu, a djeca roditeljima. Muž je podložan Kristu, a Krist Bogu. Ovdje imamo prekrasnu sliku obitelji koja oslikava i daje uvid u funkcioniranje crkvene obitelji (1 Kor 11:3-4).

6-7
Ovdje Pismo upozorava da je poželjno da taj muškarac bude izgrađeni vjernik. Pod time Pavao misli na nekoga tko čvrsto stoji na Riječi Božjoj, dobro je podučen (od starije braće i samoga Gospodina). „Ti, stoga, moj sine, budi jak u milosti koja je u Kristu Isusu; i ono što si od mene čuo među mnogim svjedocima, predaj vjernim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti.“ (2 Tim 2:1-2). Ovdje, npr. vidimo tzv. lanac biblijske poduke: apostol Pavao (danas napismeno njegove poslanice kao dio kanona Svetoga Pisma – Timotej kao njegov učenik – koji naučeno prenosi dalje vjernim ljudima koji će služiti Riječ Tijelu Kristovom). Samim time, veća je vjerojatnost da će takav muškarac biti puno teži plijen Sotoni, jer jasne su nam Sotonine namjere (2 Kor 2:11). On želi da: „budemo djeca, bacani amo-tamo i nošeni uokolo svakim vjetrom nauka, lukavštinom ljudi, i prepredenošću, čime oni sustavno vode do zablude“ (Ef 4:14).

11
U ovom stihu Pismo daje upute za žene muškaraca koji su nadglednici ili poslužitelji. One također doprinose svjedočanstvu i službi svojega muža svojim uzornim i pobožnim ponašanjem. Dodatni detalji i upute što Gospodin očekuje od žena nalazimo u 1 Tim 2:8-10.

Dakle, na temelju ovih jasnih tekstova, možemo zaključiti da spomenute službe (nadglednička i đakonska) pripadaju isključivo muškarcima. Muškarci u crkvi imaju odgovornost voditi svoje supruge i sestre u Kristu. Pismo izričito zabranjuje ženama služenje u takvim službama. Od žena se očekuje da primaju poduku i drže red na sastancima crkve: „Žene vaše neka šute u crkvama: jer nije im dopušteno govoriti, nego im je zapovijeđeno da budu podložne kao što i Zakon govori. Žele li što naučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe: jer je za žene sramota govoriti u crkvi. (1 Kor 14:34-35) i „Žena neka u tišini uči sa svom podložnošću. A ženi ne dopuštam vladati nad mužem, nego neka bude tiho." (1 Tim 2:11-12). Da budemo jasni, ovi tekstovi govore o redu na sastancima (i u domovima), dok se poslužuje Božja riječ, tj. dok  muškarci vode sastanak crkve.
Da bismo dobili širi uvid u temu, odnosno kako bismo mogli vidjeti Božju volju za žene „u kući Božjoj, koja je stup i temelj istine“, moramo se vratiti na 2. poglavlje 8. redak. Stoga čitamo:

1 Tim 2:8-15
⁸Hoću, stoga, da muškarci mole na svakome mjestu podižući svete ruke, bez srdžbe i dvoumljenja. ⁹Jednako tako neka se i žene rese doličnim izgledom, čednošću i razboritošću; ne pletenom kosom, ili zlatom, ili biserjem, ili skupom opravom, ¹ºnego (kao što dolikuje ženama koje ispovijedaju pobožnost) dobrim djelima. ¹¹Žena neka u tišini uči sa svom podložnošću. ¹²A ženi ne dopuštam poučavati, ni vladati nad muškarcem, nego neka bude tiho. ¹³Jer Adam je bio oblikovan prvi, a potom Eva; ¹⁴i nije bio Adam zaveden, nego je žena, zavedena, učinila prekršaj. ¹⁵ No ona će se spasiti rađanjem djece, ako ustraju u vjeri i ljubavi i svetosti s razboritošću.

8, 11-12
Ovdje također vidimo odgovornost muškaraca, kao duhovnih autoriteta i vođa u Crkvi (koji su duhovno pokrivalo ženama (1 Kor 11:3)), da predvode molitvu, te propovijedanje i podučavanje Riječi. Naime, ženi nije dopušteno propovijedati i podučavati muškace u crkvi. Tu odgovornost je Gospodin povjerio muškarcima, kao duhovnim vođama obitelji (1 Tim 3:4-5, 12) i crkve (1 Tim 2:11-12, 3:2, 1 Kor 11:3, 14:34-35).

9-10, 15
Od žena se očekuju dobra djela i pobožno ponašanje, te, najuzvišenije od svega: odgoj i poduka djece. Čitamo da će se „žena spasiti rađanjem djece ako ustraje u vjeri i ljubavi i svetosti s razboritošću“ (1 Tim 2:15). Ovdje prvo moramo naglasiti da se ne radi o spasenju u smislu „spasenja duše“, nego u smislu „Božjeg instrumenta“ posvećenja (već spašene/nanovorođene) žene. Brak je „Božji instrument“ posvećenja i muškarca i žene. Žena koja je udana, vodi ponajprije brigu o djeci i kućanstvu (1 Tim 5:14, Tit 2:4-5), uz naravno i druga dobra djela (1 Tim 5:10,14, Tit 2:3-5). Briga o djeci i kućanstvu uključuje poduku djece, naravno, u ispravnoj nauci, kao što vidimo u 1 Tim 1:5: „dozivajući u sjećanje neprijetvornu vjeru koja je u tebi, koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam da je i u tebi.“ Baka je sigurno učila svoju kćer, a ona je učila svoga sina. Rezultat? Božji sluga Timotej. Neudana žena (manje od 60 godina – 1 Tim 5:19) treba se udati (1 Tim 5:14), a dok se ne uda, treba revnovati u dobrim djelima (1 Tim 2:9-10, 5:10, Tit 2:3-5). Starije žene bi trebale sve navedeno podučavati mlađe žene (Tit 2:4). Također, možemo povući paralelu prijenosa učenja sa starijih muškraca na mlađe, kako ispravne doktrine koju vjerujemo, tako i ispravne doktrine koju prakticiramo (2 Tim 3:10). U 2. Tim 2:2 čitamo: „i ono što si čuo među mnogim vjernim svjedocima, predaj vjernim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti.“ Tu vidimo da je apostol Pavao podučavao Timoteja koji je dalje podučavao ljude koji su sposobni podučiti druge (one koji imaju dar podučavanja ili propovjedanja ili oboje – Tit 1:9).

11-14
U ovim retcima vidimo Božju izričitu zabranu da žene podučavaju muškarce.    Ovime Bog stavlja spolove u uloge koje je on zamislio, a koji su povezani sa stvaranjem, te sa padom u grijeh, kao što možemo čitati u 1. Kor 11:8-9: „Jer nije muškarac od žene, nego žena od muškarca i nije muškarac stvoren za ženu, nego žena za muškarca.“ (Post 2:18, 22-23). Žena je stvorena kao pomoć muškarcu, te je iz njega i uzeta. Zato su oni, u braku, jedno tijelo. Tu vidimo da ženi pripada mjesto u muškarčevu srcu, zaštićenoj u zagrljaju svoga muškarca (glave). Dalje čitamo da je Eva, zavedena od Sotone, učinila prekršaj. Dakle, dva su razloga zašto žena ne smije imati duhovni autoritet nad muškarcem: redoslijed stvaranja (Adam je stvorn prvi, a Eva je uzeta od njega) i pad u grijeh (Adam nije bio zaveden, nego Eva). Također, žena je slabija posuda, kako fizički, tako i duhovno (1 Pet 3:7), te je stoga Sotona i ciljao na nju, te je i zaveo.

ZAKLJUČAK

Pošto naš Gospodin „sve izvodi na dobro onima koji ljube Boga; onima koji su pozvani po njegovoj nakani.“ (Rim 8:28), preko žene je došao na svijet naš Spasitelj, utjelovljeni Stvoritelj. Zbog naše tjelesne sklonosti da „budemo neposlušni Bogu“, u ove posljednje dane Crkvenog razdoblja, trebamo stajati na Božjoj riječi i po pitanju „ponašanja u Kući Boga živoga“, te se usrdno boriti za „vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima.“ Naime, nakon našeg promatranog odijeljka Pisma, Duh Sveti nam govori o demonskim naucima koji će nas htjeti odvući od istinske nauke i vjere, u ovome kontekstu „ponašanja u crkvi Boga živoga“, te, samim time, gubimo AUTORITET kao stup i temelj istine. (1 Tim 3:15). U sljedećem članku bavit ćemo se upravo time.

Nema komentara:

Objavi komentar