UVOD
Tema muško –
ženskih odnosa i muško – ženskih uloga, te shvaćanja istih, je jedna
od najkontroverznijih tema danas, te jedan od najvećih izvora neslaganja i
razdvajanja u današnjem „kršćanstvu“ (onih koji ispovijedaju kršćanstvo, tzv.
Vidljiva crkva). No, kao i uvijek, mi, kao muškarci i žene koji smo „okusili
Božju milost“, dužni smo svoja mišljenja, ostaviti po strani, te se zapitati
„što nas uči Pismo?“, te kroz objavljenu Božju volju, kroz ispravno tumačenje
Božje riječi, saznati doktrinalnu istinu, te se istoj podložiti, tj. dopustiti
Bogu obnavljanje našega uma, te obnovljena uma, primjeniti u životu naučene
istine (koliko god se naša tjelesna narav – stari čovjek, tome protivio).
Budući da je ovo tema
„visokog napona“, namjeravam joj pristupiti detaljno, pokrivajući svaki ugao,
te pokušati što dublje ući u zadanu tematiku, naravno uz Gospodinovu milost. Ona
je vrlo bitna jer imamo upute „kako se ponašati u Kući Božjoj, koja je crkva
Boga Živoga, stup i temelj istine.“ (1 Tim 3:15).
Za početak, želio
bih da shvatimo da je fokus, tj. primarni cilj ovoga članka, ustanoviti, odnosno otkriti ispravno učenje odnosa i uloga muškaraca i žena u Tijelu Kristovom – Crkvi. Glavnina učenja o ovoj temi nalazi se, očekivano, u poslanicama
apostola Pavla, kojega je Bog postavio (Rim 1:1, Gal 1:1, Efe 1:1 itd.)
„apostolom, propovjednikom i učiteljem“ pogana u vjeri i istini (1 Tim 2:7, 2
Tim 1:11).
Nakon što smo
obratili pozornost na glavninu problema koji se tiče Crkve, možemo
zajedno promotriti zadane tekstove, te vidjeti što naučavaju. Također, moramo
obratiti pozornost na odgovornost i muškaraca i žena u provođenju Božje volje. Krenimo, dakle, redom.
SLUŽBE i ULOGE (u Crkvi)
U kontekstu Crkve, Pismo spominje najmanje 6 službi. Pismo navodi službu apostola, proroka,
evanđelista, nadglednika, učitelja, te poslužitelja. Također, te službe su
darovi Crkvi, naravno, u vidu osoba. (npr. Pavao je dan kao dar Crkvi – danas
ga imamo u pisanom obliku kao dio kanona Svetoga Pisma).
Naš početni tekst
dotiče se nadgledničke (biskupske, episkopske, pastirske, starješinske) i
poslužiteljske (đakonske) službe, te poželjnim osobinama onih koji su podobni
obnašati ih, te usporedbom Crkve sa obiteljskom jedinicom (muž, žena, djeca).
1 Tim 3:1-13
¹Vjerodostojna je
ova riječ: Želi li tko nadgledništvo, dobar posao želi. ²Stoga nadglednik treba
biti besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razborit, pristojan, gostoljubiv,
sposoban poučavati, ³ne odan vinu, ne nasilan, ne lakom za prljavim dobitkom,
nego suzdržljiv, ne svadljiv, ne pohlepan; ⁴da svojom kućom dobro upravlja i
drži svoju djecu u pokornosti sa svom ozbiljnošću ⁵(jer ne zna li tko svojom
kućom upravljati, kako će za crkvu Božju brinuti?), ⁶ne novoobraćenik, da se ne
bi uzoholio i pao u đavlovu osudu. ⁷Štoviše, treba imati i lijepo svjedočanstvo
od onih vani; da ne bi u sramotu upao i u zamku đavlovu. ⁸Poslužitelji isto
tako trebaju biti ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogom vinu ni prljavu
dobitku; ⁹da drže tajnu vjere u čistoj savjesti. ¹ºI neka ih se najprije
prokuša, a potom neka vrše službu poslužitelja, ako se nađu besprijekorni. ¹¹Žene
njihove isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice, nego trijezne, vjerne u
svemu. ¹²Poslužitelji neka budu jedne žene muževi i dobro upravljaju djecom i
svojim kućama. ¹³Jer oni koji dobro poslužuju, stječu častan položaj i veliku
smjelost u vjeri koja je u Kristu Isusu.
1-2, 8, 12
Nadgledničku
(starješinsku, biskupsku, episkopsku ili pastirsku) i poslužiteljsku službu
(posao) mogu obnašati isključivo muškarci. Pismo je tu vrlo jasno: „jedne žene
muž“. Dodatno, razlika je u fokusu službe, nadgledničkoj je primarna „briga oko
Riječi“, dok je poslužiteljskoj „posluživanje u raznim potrebama svetih“. Pismo
također govori da su ti ljudi postavljeni od Duha Svetoga, te da su oni
Kristovi darovi za izgradnju Crkve (Efe 4:8-13, Dj 20:28).
Dakle, za
pretpostaviti je da treba težiti za djelom služenja, na ovaj ili onaj način, ovisno o darovima koje je Gospodin, po svome Duhu, stavio u nas. Pismo nas
potiče da među nama uočimo one koji se tako trude, te da se takvima podlažemo. Oni
nemaju autoritet zbog toga što ih je netko (čovjek) postavio, nego zato jer
manifestiraju Kristov karakter te hodaju i služe u svome daru.
2-3, 8
Takvi muškarci
(jedne žene muževi) trebali bi manifestirati navedene osobine i vrline
(vjerojatno ne sve na istoj razini, zato što svi vjernici nisu istoga
karaktera, te nisu do iste mjere posvećeni – ali, generalno, trebali bi
manifestirati svaku opisanu stavku na određeni način, u većoj ili manjoj mjeri).
4-5, 12
Pismo vuče paralele
između funkcioniranja i uloga unutar obitelji, te funkcioniranja i uloga unutar
crkve. To dvoje je dovedeno u direktnu vezu, jer je zdrava obiteljska jedinica mjerilo
zdrave crkvene jedinice (lokalne zajednice).
Znamo da je
muškarac (muž) glava ženi (supruzi), te je samim time „vođa“ zdrave obiteljske
jedinice, koje su, naravno, pripadnici i djeca, ako ih supružnici imaju. Dakle, u zdravoj obitelji, po Božjoj volji, muž je glava obitelji, supruga je
podložna mužu, a djeca roditeljima. Muž je podložan Kristu, a Krist Bogu.
Ovdje imamo prekrasnu sliku obitelji koja oslikava i daje uvid u funkcioniranje
crkvene obitelji (1 Kor 11:3-4).
6-7
Ovdje Pismo
upozorava da je poželjno da taj muškarac bude izgrađeni vjernik. Pod time Pavao
misli na nekoga tko čvrsto stoji na Riječi Božjoj, dobro je podučen (od starije
braće i samoga Gospodina). „Ti, stoga, moj sine, budi jak u milosti koja je u
Kristu Isusu; i ono što si od mene čuo među mnogim svjedocima, predaj vjernim
ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti.“ (2 Tim 2:1-2). Ovdje, npr.
vidimo tzv. lanac biblijske poduke: apostol Pavao (danas napismeno njegove
poslanice kao dio kanona Svetoga Pisma – Timotej kao njegov učenik – koji
naučeno prenosi dalje vjernim ljudima koji će služiti Riječ Tijelu Kristovom).
Samim time, veća je vjerojatnost da će takav muškarac biti puno teži
plijen Sotoni, jer jasne su nam Sotonine namjere (2 Kor 2:11). On želi
da: „budemo djeca, bacani amo-tamo i nošeni uokolo svakim vjetrom
nauka, lukavštinom ljudi, i prepredenošću, čime oni sustavno vode do zablude“ (Ef 4:14).
11
U ovom stihu Pismo
daje upute za žene muškaraca koji su nadglednici ili poslužitelji. One također
doprinose svjedočanstvu i službi svojega muža svojim uzornim i pobožnim
ponašanjem. Dodatni detalji i upute što Gospodin očekuje od žena nalazimo u 1
Tim 2:8-10.
Dakle, na temelju
ovih jasnih tekstova, možemo zaključiti da spomenute službe (nadglednička i
đakonska) pripadaju isključivo muškarcima. Muškarci u crkvi imaju odgovornost
voditi svoje supruge i sestre u Kristu. Pismo izričito zabranjuje ženama
služenje u takvim službama. Od žena se očekuje da primaju poduku i drže red na
sastancima crkve: „Žene vaše neka šute u crkvama: jer nije im dopušteno
govoriti, nego im je zapovijeđeno da budu podložne kao što i Zakon govori. Žele
li što naučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe: jer je za žene sramota
govoriti u crkvi. (1 Kor 14:34-35) i „Žena neka u tišini uči sa svom
podložnošću. A ženi ne dopuštam vladati nad mužem, nego neka bude tiho." (1 Tim
2:11-12). Da budemo jasni, ovi tekstovi govore o redu na sastancima (i u
domovima), dok se poslužuje Božja riječ, tj. dok muškarci vode sastanak crkve.
Da bismo dobili širi
uvid u temu, odnosno kako bismo mogli vidjeti Božju volju za žene „u kući Božjoj, koja
je stup i temelj istine“, moramo se vratiti na 2. poglavlje 8. redak. Stoga
čitamo:
1 Tim 2:8-15
⁸Hoću, stoga, da
muškarci mole na svakome mjestu podižući svete ruke, bez srdžbe i dvoumljenja. ⁹Jednako
tako neka se i žene rese doličnim izgledom, čednošću i razboritošću; ne
pletenom kosom, ili zlatom, ili biserjem, ili skupom opravom, ¹ºnego (kao što
dolikuje ženama koje ispovijedaju pobožnost) dobrim djelima. ¹¹Žena neka u
tišini uči sa svom podložnošću. ¹²A ženi ne dopuštam poučavati, ni vladati nad muškarcem,
nego neka bude tiho. ¹³Jer Adam je bio oblikovan prvi, a potom Eva; ¹⁴i nije
bio Adam zaveden, nego je žena, zavedena, učinila prekršaj. ¹⁵ No ona će se
spasiti rađanjem djece, ako ustraju u vjeri i ljubavi i svetosti s
razboritošću.
8, 11-12
Ovdje također vidimo
odgovornost muškaraca, kao duhovnih autoriteta i vođa u Crkvi (koji su duhovno pokrivalo
ženama (1 Kor 11:3)), da predvode molitvu, te propovijedanje i podučavanje Riječi. Naime, ženi nije dopušteno propovijedati i podučavati
muškace u crkvi. Tu odgovornost je Gospodin povjerio muškarcima, kao duhovnim
vođama obitelji (1 Tim 3:4-5, 12) i crkve (1 Tim 2:11-12, 3:2, 1 Kor 11:3,
14:34-35).
9-10, 15
Od žena se očekuju dobra
djela i pobožno ponašanje, te, najuzvišenije od svega: odgoj i poduka djece.
Čitamo da će se „žena spasiti rađanjem djece ako ustraje u vjeri i ljubavi i
svetosti s razboritošću“ (1 Tim 2:15). Ovdje prvo moramo naglasiti da se ne
radi o spasenju u smislu „spasenja duše“, nego u smislu „Božjeg instrumenta“
posvećenja (već spašene/nanovorođene) žene. Brak je „Božji instrument“
posvećenja i muškarca i žene. Žena koja je udana, vodi ponajprije brigu o djeci
i kućanstvu (1 Tim 5:14, Tit 2:4-5), uz naravno i druga dobra djela (1 Tim
5:10,14, Tit 2:3-5). Briga o djeci i kućanstvu uključuje poduku djece, naravno, u ispravnoj nauci, kao što vidimo u 1 Tim 1:5: „dozivajući u sjećanje
neprijetvornu vjeru koja je u tebi, koja je najprije prebivala u tvojoj baki
Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam da je i u tebi.“ Baka je sigurno
učila svoju kćer, a ona je učila svoga sina. Rezultat? Božji sluga Timotej. Neudana
žena (manje od 60 godina – 1 Tim 5:19) treba se udati (1 Tim 5:14), a dok se ne
uda, treba revnovati u dobrim djelima (1 Tim 2:9-10, 5:10, Tit 2:3-5). Starije
žene bi trebale sve navedeno podučavati mlađe žene (Tit 2:4). Također, možemo
povući paralelu prijenosa učenja sa starijih muškraca na mlađe, kako ispravne
doktrine koju vjerujemo, tako i ispravne doktrine koju prakticiramo (2 Tim
3:10). U 2. Tim 2:2 čitamo: „i ono što si čuo među mnogim vjernim svjedocima,
predaj vjernim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti.“ Tu vidimo da je apostol
Pavao podučavao Timoteja koji je dalje podučavao ljude koji su sposobni
podučiti druge (one koji imaju dar podučavanja ili propovjedanja ili oboje –
Tit 1:9).
11-14
U ovim retcima vidimo
Božju izričitu zabranu da žene podučavaju muškarce. Ovime Bog stavlja spolove u uloge koje je
on zamislio, a koji su povezani sa stvaranjem, te sa padom u grijeh, kao što
možemo čitati u 1. Kor 11:8-9: „Jer nije muškarac od žene, nego žena od
muškarca i nije muškarac stvoren za ženu, nego žena za muškarca.“ (Post 2:18,
22-23). Žena je stvorena kao pomoć muškarcu, te je iz njega i uzeta. Zato su
oni, u braku, jedno tijelo. Tu vidimo da ženi pripada mjesto u muškarčevu srcu,
zaštićenoj u zagrljaju svoga muškarca (glave). Dalje čitamo da je Eva, zavedena
od Sotone, učinila prekršaj. Dakle, dva su razloga zašto žena ne smije imati
duhovni autoritet nad muškarcem: redoslijed stvaranja (Adam je stvorn prvi, a
Eva je uzeta od njega) i pad u grijeh (Adam nije bio zaveden, nego Eva).
Također, žena je slabija posuda, kako fizički, tako i duhovno (1 Pet 3:7), te
je stoga Sotona i ciljao na nju, te je i zaveo.
ZAKLJUČAK
Pošto naš Gospodin „sve izvodi
na dobro onima koji ljube Boga; onima koji su pozvani po njegovoj nakani.“ (Rim
8:28), preko žene je došao na svijet naš Spasitelj, utjelovljeni Stvoritelj.
Zbog naše tjelesne sklonosti da „budemo neposlušni Bogu“, u ove posljednje dane
Crkvenog razdoblja, trebamo stajati na Božjoj riječi i po pitanju „ponašanja u
Kući Boga živoga“, te se usrdno boriti za „vjeru koja je jedanput zauvijek
predana svetima.“ Naime, nakon našeg promatranog odijeljka Pisma, Duh Sveti nam govori o
demonskim naucima koji će nas htjeti odvući od istinske nauke i vjere, u ovome
kontekstu „ponašanja u crkvi Boga živoga“, te, samim time, gubimo AUTORITET kao stup
i temelj istine. (1 Tim 3:15). U sljedećem članku bavit ćemo se upravo time.
