Doba otpada od Istine Božje Riječi i lažni učitelji (1. dio)

1. Tim 4:1

Duh izričito govori da će u posljednjim vremenima neki odstupiti od vjere priklanjajući se zavodničkim duhovima i đavolskim naucima.

1. Iv 4:1

Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet.

Kao što možemo čitati u našim gornjim redcima, apostolske poslanice, upozoravaju nas na "zavodničke duhove" koji propovijedaju "demonske nauke" kroz usta "lažnih proroka" (ili učitelja). Možemo primjetiti da Pavao također spominje i posljednja vremena, te pod time misli, naravno u užem kontekstu, na posljednja vremena razdoblja (rasporedbe ili dispenzacije) milosti Božje iliti Crkve.

Uzeće crkve i drugi Kristov dolazak (Apokalipsa ili otkrivenje Gospodina Isusa Krista svijetu - kroz donošenje spasenja Izraelu) su događaji u vremensko bliskom razdoblju (cca. sedam godina udaljeni jedan od drugog). Naime, toliko vremena je preostalo na proročkom satu Izraelu, koji je suspendiran uvođenjem razdoblja Crkve, misterije (tajne) skrivene od prije postanka svijeta; "¹Zbog toga ja, Pavao, sužanj Krista Isusa za vas pogane, ²ako ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas, ³kako mi je objavom obznanjena tajna (kao što netom ukratko opisah, ⁴po čemu, čitajući, možete shvatiti moje razumijevanje Kristove tajne) ⁵koja u drugim naraštajima nije bila obznanjena ljudskim sinovima kao što je sada objavljena njegovim svetim apostolima i prorocima po Duhu: ⁶da pogani trebaju biti subaštinici, i sutijelo, i sudionici njegova obećanja u Kristu po evanđelju, ⁷kojega sam ja postao poslužiteljem po daru Božje milosti dane meni učinkovitim djelovanjem njegove snage. ⁸Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ta milost da među poganima propovijedam neistraživo Kristovo bogatstvo ⁹i svima rasvijetlim što je zajedništvo tajne koja je od početka svijeta bila skrivena u Bogu, koji je sve stvorio po Isusu Kristu." (Efe 3:1-9).

Pred kraj, toga crkvenog razoblja (rasporedbe milosti Božje), Gospodin nas, dakle upozorava na "otpadanje" (2 Sol 2:3a), u kontekstu, od zdrave nauke. U Djelima apostolskim čitamo "očajniči vapaj" i "žustro opominjanje i zaklinjanje" apostola Pavla Efeških starješina da; "²⁹Jer znam to da će se nakon moga odlaska uvući među vas okrutni vukovi, ne štedeći stado. ³⁰I od vas samih ustat će neki da, govoreći izopačenosti, odvuku učenike za sobom. ³¹Stoga bdijte sjećajući se da tri godine noć i dan nisam prestajao sa suzama opominjati svakog pojedinog." (Dj 20:29-31).

Ako pomnije promotrimo Pavlovo upozorenje možemo primjetiti dvoje; naime, lažni učitelji (proroci) će dolaziti: 

          1)Izvana                                  

          2)Iznutra

1) 

Lažni učitelji u koji dolaze "izvana", u kontekstu su, "vukovi", tj. lažna braća, neobraćeni ljudi koji namjerno razaraju stado kao okrutni vukovi bespomoćne ovce. Grafika je i više nego upečatljiva. U Pismu, vuk,  predstavlja nečistu životinju, te je uz "psa" i "svinju" upotrebljavan za oslikavanje " lažne braće", s time da je vuk nepripitomljena životinja, za razliku od psa i svinje, te sukladno tome i kudikamo opasnija.

2) 

Lažni učitelji koji dolaze "iznutra", nisu "vukovi", tj. lažna braća, nego nanovorođeni krščani ("od vas samih"), koji naučavajući lažne nauke (hereze) odvlačeći "učenike za sobom", tako da tu možemo vidjeti "upliv" denominacija i razlog razdvajanja razno-raznih krščanskih skupina.

Tako da, kao rezultat hereza (lažnih nauka/učenja) imamo otpadanje od istinske nauke, kao što možemo primjetiti, tj. kao što smo već pokazali, kroz usta, kako stvarnih kršćana, tako i kroz usta lažnih kršćana. Naime, hereze su nabrojane u Galaćanima kao djelo tijela. Slučajno ili ne, nabrojano je 18 takvih djela, upravo po broju čovjeka, koji je 666. 

Stoga, vidimo da lažna nauka može doći i kroz "dobronamjernog brata" (ili sestru) koji/a u svome neznanju ili ponosu podučava krivu nauku (tjelesan je na tome području, baš kao što su neki drugi tjelesni kad imaju problema s ljutnjom, bludom, neoprostom, pušenjem, idolopoklonstvom (kriva slika Boga ili idealiziranje ljudi) ili nečim trećim), te može doći i kroz "grabežljivog lažnog brata" (zavodnika, a ujedno i zavedenog, 2 Tim 3:13, Tit 1:10, Mt 15:14). koji ionako kao "naravan čovjek" nema uvida u razumjevanje Božje Riječi (1 Kor 2:14-16).

Upravo zbog ovakvih upozorenja, od krucijalne je važnosti, prionuti proučavanju Božje Riječi, naravno u ispravnom kontekstu, kao što možemo vidjeti na primjeru mudrih Berejaca, koji su bili mudriji od Solunjana, upravo zato, jer su DANONOĆNO proučavali pismo i provjeravali s Gospodinom "dali je tome tako". Samim time, vjerujem, Gospodin nas potiče na zajedništvo s Njim, dok smo mudri i polušni njegovu glasu.

Sljedeći put ćemo razmatrati nekoliko doktrina koje su obilježje "otpada od vjere" u ovo doba, tik prije Gospodinova dolaska po svoju dragocjenu, krvlju Janjetovom opranu i otkupljenu zaručnicu, koja je u tijelu slaba i nažalost pregažena herezama, dok je u Gospodinu savšena, bez ljage i bez mane. 

(PS)

Sječamo se Pavlove molitve, da želi da budemo savršeni za Gospodinova dolaska (naravno u kontekstu tjelesnosti - pošto smo u duhovnom aspektu več savršeni u njemu), da ne budemo postiđeni za njegova dolaska (da nas Gospodin ne zatekne u grijehu ili neposluhu). Želimo da nas zatekne da na naša otkupljena duša čezne za njim i u podložnosti duhu drži ovo tijelo grijeha.

Otpad Crkve u posljednje dane (2. dio)

Otpad mora biti u potpunosti shvaćen kako bi se mogao pojmiti scenarij posljednjih dana. Ova serija članaka usmjerena je ka ocrtavanju općih karakteristika otpada. U prošlom članku, otpad je bio definiran kao pokret unutar Kristove crkve koji predstavlja udaljavanje od poznate istine. Također je u njemu utvrđeno da je otpad centralni znak otkriven u Pismu koji signalizira skoro dovršenje zemaljske misije crkve (2.Tim 3:1,13; Mat 13:33).

Masivna tema Novoga Zavjeta

Još jedna činjenica koju valja razumjeti o otpadu je ta da on predstavlja jako važnu (masivnu) temu u Novome Zavjetu. Začuđujuće, otpad je jedna od najčešće spominjanih tema u cijelom Novom Zavjetu. U stvari, teško je čitajući prolaziti kroz Novi Zavjet  a da se vrlo brzo ne naiđe na upozorenja koja se tiču otpada. Na primjer, takva se upozorenja mogu pronaći u Evanđeljima (Mat 13), Djelima (Dj 20:29-31), Pavlovim pismima (Rim 16:17-18; Gal 1:6-9; 2.Kor 11:1-15; Fil 3:2, 18-19; Kol 2:8; 1. Tim 4; 2 Tim 3-4; Tit 1:10), i općim poslanicama (Heb 2:1-4; 2. Pet 2-3; Judina; 1. Iv 4:1-6).

Početna poglavlja Apokalipse (Otkrivenja) također otkrivaju stvarnost (ozbiljnost teme) otpada. Otkrivenje 2-3 opisuje sedam pisama namijenjeno sedmerim crkvama u Maloj Aziji). Pet od tih sedam crkava je u potrebi za Kristovim ukorom zbog svojeg otpadničkog stanja.

Zanimljivo je da su cijele pojedine knjige Novoga Zavjeta pisane iskljujčivo u svrhu upozorenja vjernicima u svezi sa otpadom. Galaćani su pisani u svrhu upozorenja na one koji pokušavaju ljude vratiti pod zakon. Kološani su pisani sa svrhom da upozore kršćane na lažno učenje (Gnosticizam, etc.) koje se širilo u toj sredini. Hebreji su pisani kako bi slušatelje sačuvali od napuštanja potpune objave Krista i ponovnog vraćanja na židovstvo. Juda i Druga petrova su pisane u svrhu upozorenja od otpada.

Na žalost, unatoč obilja materijala unutar Novoga Zavjeta koji se bavi temom otpada, vrlo je malo modernih kršćana koji su ikada čuli propovijed o otpadu u svojoj lokalnoj zajednici.

Možda razlog tog izostavljanja ima veze sa negativnošću te teme. Pošto otpad nije pozitivna tema, mnogi je propovijednici izbjegavaju. Mnogo im je lakše pričati o nečem pozitivnom, praktičnom ili relevantnom nego li je upozoravati na opasnosti usko povezanih sa otpadom.

Otpad se tiče svake važnije doktrine

Još jedna važna stvar koju valja razumijeti je ta da se upozorenja protiv otpada tiču svake važnije doktrine. Što će li otpadnici nijekati? Hoće li ijedna doktrina biti pošteđena cijepanja i prebiranja? Ima li ikakvih doktrina koje su „srce“ kršćanstva i smatrane tako vrijednima da ih se niti jedan otpadnik nebi usudio zanijekati?

Odgovor je jedno odjekujuće „ne“! Novi Zavjet nam otkriva da će otpadnici odstupiti od vjere (1.Tim 4:1). Uočite o kojoj se „vjeri“ ovdje radi, govori se o tome da će otpadnici zanijekati samu vjeru kršćanstva. Također će zanijekati Boga (Judina 4). 2.Petrova 2:1 predviđa nijekanje Krista i njegove otkupiteljske smrti kada kaže, „zanijekati Gospodina koji ih je otkupio“. Otpadnici će također zanijekati i „zdrav nauk“ (2.Tim 4:3).

Slično će zanijekati i božju ulogu u stvaranju (2. Pet 3:5). Glagol thelō , koji znači „željeti“ ili „čeznuti“, u tom retku izražava otpadnikovu želju da izgura Boga iz svojega promišljanja kada posmatra kreaciju. NKJV (new king James version) jako dobro prenosi tu ideju („jer oni hotimice ne žele znati“).

Ne samo da će otpadnici nijekati Božju ulogu u stvaranju, nego će isto tako nijekati i njegov budući povratak. 2.Petrova 3:4 bilježi otpadnikovo pitanje „Gdje je obećanje njegova dolaska?“.  Usprkos činjenici da je Kristov povratak podržan praktički svim kršćanskim uvjerenjima, Pismo predviđa da će otpadnici odbaciti čak i ovu važnu doktrinu. Danas vidimo ispunjenje tog proročanstva u ponovnom ustajanju preterizma, koji uzima proročanstva koja su tradicionalno bila shvaćena kao budući događaji i zagovara to da su već ispunjena u prošlosti. Potpuni preteristi odlaze toliko daleko da tvrde da ne postoji nešto poput budućeg kristovog dolaska pošto su sva proročanstva biblije već ispunjena u prošlosti.

Novi Zavjet predviđa da će otpadnici čačkati čak i po doktrini o uskrsnuću. Netko bi pomislio da je barem ova doktrina izvan dohvata, pošto je kršćanstvo uzaludno ako li Krist nije uskrsnuo (1.Kor 15:14). Međutim, Pavao na drugom mjestu objašnjava da otpadnici neće imati poštovanja niti prema uskrsnuću i njegovim implikacijama (2.Tim 2:17-18).

Dakle,  prethodna rasprava upućuje na to da nema doktrine koja je nedodirljiva ili u koju se ne zadire, što se tiče otpadnika. Novi Zavjet predviđa da će sve što može biti zanjekano i biti zanjekano.

Unutrašnja stvar

Još jedna karakteristika otpada je ta da je primarno unutarnji (unutar crkve). Prema kraju svog trećeg misijskog putovanja, Pavao se zaustavlja u Miletu, luci blizu Efeza. Tamo je imao priliku obratiti se stariješinama crkve u Efezu. U tom veličanstvenom obraćanju zabilježenom u Djelima 20:18-35, Pavao je otkrio velike ekleziološke (ekleziologija je nauka o crkvi i njezinom odnosu prema Kristu, te njenoj misiji na zemlji) principe dizajniranima kako bi upravljali službama efeških stariješina u njihovom nastojanju da usmjeravaju kristovu crkvu u Efezu. U tom govoru, Pavao je također oglasio alarm u pogledu otpada. Očigledno je da je Pavao bio ozbiljan po tom pitanju pošto je upozoravao stariješine u Efezu na otpad, dan i noć, u suzama, tokom perioda od tri godine (Dj 20:31). Nije samo izdvojio karakteristike otpada, već je i opisao njegov karakter: „jer znam da će se nakon moga odlaska uvući među vas okrutni vukovi, ne štedeći stado. I od vas samih ustat će neki da, govoreći izopačenost, odvuku učenike za sobom.“(Dj 20:29-30). U Judinoj poslanici također je prikazan karakter otpada: „Jer ušuljali su se neopazice neki ljudi“ (Jud 4).

Dakle, ti stihovi pokazuju da otpad nije nešto što se odvija izvan „četiri zida crkve“. Štoviše, to je realnost koja se događa u njezinoj neposrednoj nutrini. Netko tko traži znakove otpada ne treba tragati za njima u svijetu nespašenih. Umjesto toga treba ih tražiti iza pulpita, u kršćanskim publikacijama, pa čak i unutar kršćanskih škola.

Otpad ne poznaje granice

Jedna od karakteristika otpada je i ta da ne poznaje granice. Sami ljudi ili grupe za koje bi netko prvobitno mislio da nisu nikako povezane sa otpadom su ponekada „predvodnici“ na putu prema samom otpadu. Na primjer, Izlazak 32:1-10 govori o tome da su, dok je Mojsije 40 dana bio na Sinaju (otišao je primiti Božji zakon), djeca Izraelova koja su čekala u podnožju Sinaja ubrzo su otpala, izradivši si zlatno tele. Ono što je najšokantnije u tom događaju je to da je kolovođa tog otpada bio nitko drugi negoli veliki svećenik Aron, Mojsijev brat, te čovjek koji je cjelo vrijeme bio Mojsijeva „desna ruka“.

Slično tome, u Sudcima (17-18 poglavlje) zabilježeno je kako je putujući Levit pomogao uvesti prvi slučaj idolopoklonstva u zemlju Izrael nakon osvajanja Jošuinih (pod njegovim vodstvom) osvajanja obećanog Kanaanskog područja. To idolopoklonstvo je prvo uvedeno u jedno kućanstvo, a potom u cijeli narod (Dan). Ponovno, ono što je potresno u toj priči je to da je Levit odgovoran za ta djela bio nitko drugi nego Jonatan, sin Geršomov, odnosno Mojsijev unuk (Suci 18:30).

Primjer otpada u Novom Zavjetu se može naći u Otk 2:4-5 gdje Krist tereti crkvu u Efezu za napuštanje svoje prve ljubavi. Izgleda da je taj grijeh predstavljao ozbiljno odstupanje u Kristovim očima pošto je zaprijetio da će Efežanima oduzeti njihov svijećnjak ili polje utjecaja ako mu se ne vrate. I ponovno, iznenađujuće je opaziti da je baš crkva iz Efeza povezana sa tim otpadom. Pavao je osnovao tu crkvu na svom trećem misijskom putovanju tijekom svog tro-godišnjeg boravka u Efezu. Efez je bio primatelj službe Apolona, Priscile i Akvile, Timoteja, pa čak i Ivana. Također, tri poslanice su bile namijenjene baš Efežanima.

Svaka od njih je u konačnici postala dio Novozavjetnog kanona (Ef, 1-2 Tim). Pa ipak, usprkos tom solidnom teološkom temelju, Efez se na kraju udaljio od Krista. U sažetku, nitko ne bi pomislio da bi Aron, Jonatan ili Efez ikada bili povezani sa otpadom. A baš oni su ti koji su predvodili u pogledu otpada.

Stoga, nitko nije imun na otpadništvo. Ta činjenica je podržana slijedećim izvodom temeljnih pravila  poznate Kršćanske škole.

„Neka svaki učenik bude jasno podučen i ozbiljno potaknut da dobro razmotri glavni cilj svojega života i učenja, koji bi trebao biti upoznavanje Boga i Isusa Krista koji je život vječni (Iv 17:3) i stoga neka postavi Krista kao jedini temelj cijelokupnog zdravog znanja i učenja. I da uvidi da je Gospodin jedini koji daje mudrost, neka ju svatko ozbiljno, molitvom u tajnosti traži od njega (Izreke 2, 3).

Svatko treba prakticirati čitanje Svetog Pisma dva puta dnevno kako bi bio spreman dati izvješće svoje tečnosti i dobrog snalaženja unutar njega.“

Većina ljudi je začuđena kada saznaju da su to bila pravila koja je Harvard postavio kada je osnovan 1636.. A ipak, u duhovnom pogledu, današnji Harvard je poprilično drugačiji. Tokom vremena, Harvard se udaljio od svojih kršćanskih korijena. Prilikom osnutka, bilo kakvo predviđanje konačnog otpada škole od svojeg biblijskog temelja bi vjerojatno bilo smatrano uvelike pretjeranom izjavom. No, upravo takav otpad se i dogodio. Prema tome, kao što je demonstrirano kroz primjer Jonatana, Arona, Efeza i Harvarda, otpad ne poznaje nikakve granice.

Otpad Crkve u posljednje dane (1. dio)

Ima mnogo drugih tema o kojima bi bilo ugodnije pisati nego o otpadu Crkve u posljednje dane. Bilo bi mnogo lakše govoriti o pozitivnoj temi Božje ljubavi umjesto o nečem tako negativnom kao što je otpad. No, i tu temu treba načeti pošto je dio božje poruke u Bibliji.  U stvari, ova će serija članaka potvrditi da je nemoguće razumjeti Božji plan za posljednja vremena bez razumijevanja o tome što Pismo otkriva o otpadu Crkve u posljednje dane.

Započnimo definicijom otpada. Na grčkom je to tvorenica od dvije riječi: apo, što znači „udaljeno od“ i histēmi, što znači „stajati, zauzeti stav“. Prema tome, otpad znači „stajati udaljeno od“, a odnosi se na udaljavanje od poznate ili prethodno usvojene istine. Predmet otpadništva nema mnogo veze sa stanjem nespašenog svijeta, koji je oduvijek odbacivao Božju istinu i stoga nema od čega otpasti. Točnije, otpadništvo se odnosi na duhovno stanje unutar Božje crkve. Dok bi neki mogli misliti da je otpad u svezi sa nekim izvanjskim faktorom, poput ekonomskog stanja ili meteoroloških (ne)prilika, biblijski otpad je povezan s unutarnjim stanjem Crkve.

Zbog toga što je shvaćanje onoga što Pismo otkriva u odnosu na otpad od iznimne važnosti za potpuno razumijevanje Božjeg plana za posljednje dane, ova serija članaka će istaknuti nekoliko općih karakteristika otpada. One uključuju sljedeće:

                        - otpad je znak posljednjih vremena

                        - Novi zavjet upozorava na otpad u više navrata

                        - snažno utječe na svaku značajniju doktrinu

                        - otpad je unutarnji (u Crkvi)

                        - ne poznaju se granice u odnosu na to koga sve može zahvatiti                      

                        - može se ubrzano odviti

                        - sotona stoji iza njega

                        - razoran je

                        - otažava život Božjih ljudi

                        - možemo se braniti od njega

ZNAK POSLJEDNJIH DANA

Otpad je znak posljednjih dana Crkve. Kada govorimo o znakovima posljednjih dana, mnoge teme nam nadolaze u um, poput povratka Židova u svoju zemlju  ili trenda težnje prema jednoj svjetskoj vladi. Međutim, te vrste znakova se tiču Božjeg budućeg plana za Izrael prije nego za Crkvu. Otpad je još jedan znak, koji se često odvija pred našim nosom, a kojega ne uspijevamo prepoznati kao znak posljednjih vremena.

Otpad je specifičan znak iz Pisma koji ukazuje na to da se Crkva bliži dovršenju svoje zemaljske misije.

            2. Timoteju 3:1 kaže:

„A znaj i to da će u posljednjim danima doći teška vremena“

Ove Pavlove riječi upućene Timoteju su vrlo važne, jer ovo pismo predstavlja Pavlovu posljednju želju i svjedočanstvo. Budući da su napisane tik prije apostolove smrti (2. Tim 4:6), te riječi predstavljaju vrijeme u Pavlovom životu kada je bio vrlo ozbiljan.

Također, ova knjiga, zajedno sa 1. Timotejevom i Titovom knjigom, je pastoralna poslanica dizajnirana tako da mladom Timoteju pruža apostolsku vodilju u tome kako da obavlja službu nadglednika u Božjoj crkvi. Ovdje, Pavao ne predviđa preporod ili probuđenje u posljednje dane, već dolazak opasnih vremena. Kasnije u istom poglavlju Pavao objašnjava;

  „a zli ljudi i zavodnici napredovat će iz zla u gore zavodeći i bivat će zavođeni.“ (2. Tim 3:13).

Dakle, čini se da Pavao u ovom zadnjem pismu očekuje povećano udaljavanje od istine tijekom trajanja razdoblja Crkve.

Predviđanje rasta otpada tijekom sadašnjeg doba se također može vidjeti u osam usporedbi iz Mateja 13. U Mateju 12, očito je da će Izrael odbaciti svog kralja i njegovu ponudu kraljevstva. Izraelovi religijski vođe su čak pripisali Kristova čuda Sotoni (Mt 12:24). Dakle, u Mateju 13, Krist kroz osam usporedbi ocrtava tijek nadolazećeg doba koje se treba dogoditi između Izraelovog odbacivanja kralja i njegovog prihvaćanja sa njihove strane u budućnosti.

To novo doba predstavlja istinu koja još nije objavljena u prošlom otkrivenju (Mt 13:16-17).

Iako obuhvaća razdoblje Crkve (koje se odvija između pentekosta i uzeća crkve), to novo doba se odvija i izvan toga. Započinje sa Izraelovim javnim odbacivanjem Kristovog kraljevstva (prije Djela Apostolskih 2) i završava kada Izrael prihvati svog kralja (nakon uzeća Crkve). Kada se uzmu kao cjelina, tih osam usporedbi opisuje tijek toga novog doba.

Usporedba o sijaču uči da će se Evanđelje propovijedati diljem novog doba sa različitim rezultatima, ovisno o tome kako je pripremljeno srce slušatelja (Mt 13:1-9, 18-23).

Usporedba o žitu i kukolju uči da će biti teško razlučiti između spašenih i nespašenih unutar kršćanstva (onoga što se izjašnjava kao takvo) i da odvajanje među njima neće prestati sve do završetka doba (Mt 13:24-30, 36-43).

Usporedba o gorušičinom zrnu naučava da će kršćanstvo (ispovijedajuće) iskusiti veliki brojčani i geografski rast u odnosu na svoj skromni početak (Mt 13:31-32).

Usporedba o kvascu koji se širi unutar brašna uči da će kršćani doživjeti rastuću moralnu i doktrinalnu korupciju tijekom napretka tog doba (Mt 13:33). Ova je usporedba najvažnija po pitanju predviđanja rastućeg otpada tokom sadašnjeg doba.

Na žalost, mnogi interpretatori promašuju ključnu točku interpretirajući kvasac kao nešto dobro, umjesto kao nešto što je loše.

J. F. Walvoord objašnjava:

„Što predstavlja kvasac? Postmilenijalisti i Amilenijalisti, obično pretpostavljaju, dogmatično, da kvasac ne može predstavljati zlo u ovoj usporedbi, iako se univerzalno koristi da bi predstavljao zlo, kako u Starom, tako i u Novom zavjetu... očitije je negoli ikada prije, u zadnjoj trećini dvadesetog stoljeća, da Evanđelje nije proželo svijet i da zlo prodire u cijelokupnu Crkvu, što je točno ono što Matej 13 naučava. U Starom zavjetu, kvasac se dosljedno koristi kao metafora za zlo... U Novom zavjetu, Isus koristi kvasac kao simbol za izvanjske religiozne forme Farizeja, za nevjeru Saduceja, i za svjetovnost Herodovaca, ali i za zlu doktrinu općenito (Mt 16:6-12; Mk 8:14-21). U Pavlovim pismima, jednako tako, kvasac predstavlja zlo, a tako i u 1. Korinćanima 5:6-8 i Galaćanima 5:7-10. U usporedbi hrana predstavlja ono što je dobro.... međutim, ispovijedajuća crkva (ona koja tvrdi da je prava), prožeta je zlom doktrinom, izvanjskim formama, nevjerom i svjetovnošću, koje teže k napuhavanju Crkve i čine ju naizgled većom, baš kao što kvasac samo napuhava tijesto, ne donoseći ništa što posjeduje pravu vrijednost. Povijest Crkve precizno je ispunila ovo predviđanje, i prava Crkva, iako velika i moćna, je prožeta kvascem zla koji će biti kušan u peći svetog suda na kraju doba... u određenoj mjeri, zlo će se proširiti čak i u... tijelu načinjenom od pravih vjernika u Crkvi, a tako i onih koji će doći ka Kristu nakon uzeća Crkve... čak i pravi vjernici su daleko od savršenstva i moguće im je u nekoj mjeri prigrliti svjetovnost, isprazne vanjske forme i lošu doktrinu.

S. D. Toussaint slično obrazlažući piše:

Rasprava se vrti oko toga što riječ „kvasac“ [zymē] označava. Mnogi tvrde da se kvasac ovdje koristi u dobrom smislu i da simbolizira širenje Evanđelja po cijeloj zemlji. Drugi tvrde da ta riječ predstavlja zlo i da se koristi za ilustriranje rasta zla unutar grupe koja obznanjuje da naslijeđuje kraljevstvo. Ova zadnja interpretacija ima jači oslonac. Ona je u suglasnosti sa doktrinom Pisma u pogledu zlog karaktera kraja doba Crkve i velike nevolje (1. Tim 4; 2. Tim 3; Judina; 2. Petrova 3; Otkrivenje 6-19). Jedna od najvećih podrška za interpretaciju da kvasac govori o zlu je način korištenja te riječi u Pismu. Nedvojbeno kvasac simbolizira grijeh (Iz 12; Lev 2:11; 6:17; 10:12; Mt 16:12; Mk 8:15; Lk 12:1; 1. Kor 5:6-8; Gal 5:9).

Naposlijetku glagol koji se ovdje koristi, „sakriti nešto“ (Mt 13:33)... je jako čudan ako kvasac predstavlja nešto dobro. Mnogo bolje odgovara ako kvasac ima zlokobni učinak.

To je slično ideji u usporedbi o žitu i kukolju. Način na koji žena skriva kvasac u jelo se jako podudara sa načinom na koji je neprijatelj posijao kukolj u noći. Ova usporedba otkriva činjenicu da će zlo ići svojim tijekom i dominirati novim dobom. No također naslučuje da će, nakon što se mjera zla ispuni, doći kraljevstvo.

Usporedba o skrivenom blagu nas uči da će Izrael kao nacija (Iz 19:5) ustrajati u nevjeri, samo kako bi se na kraju doba obratili (Mt 13:44). Biser velike vrijednosti naučava da će si Gospodin steći blago među poganima tijekom nadolazećeg perioda (Mt 13:45-46).

Usporedba o kraljevstvu uspoređenom sa mrežom govori istu poruku kao i ona o žitu i kukolju, odnosno suživotu dobrog i lošeg, koji se očituju u potpunosti i razdvajaju tek na kraju doba (Mt 13:47-50).

Usporedba o domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro poučava da te usporedbe koje opisuju svježe i nove istine o tijeku sadašnjeg doba moraju biti sagledane zajedno sa onim što prethodno otkrivenje naučava o budućem kraljevstvu da bi se mogao shvatiti Božji cjelokupni plan (Mt 13:51-52).

Stoga, sadašnje doba predstavlja period kada se propovijeda Evanđelje što rezultira spasenjem nekih. Međutim, krivotvorena sjetva se također odvija. Usprkos Božjem djelovanju kroz doba Crkve, kršćanstvo će iskusiti rastuću doktrinalnu i moralnu korupciju.

Zbog toga se učenje koje se tiče sve većeg otpada Crkve može naći, ne samo u Pavlovom posljednjem pismu, već i u parabolama iz Matejevoga 13-og poglavlja.

Ovo učenje o otpadu Crkve ne znači da Bog ne može suvereno poslati osvježavajuće valove

preporoda i reformacije, kao što je već i činio u raznim vremenima. Međutim, ti osvježavajući periodi nisu norma, nego se događaju samo na mahove tokom crkvene povijesti. Također, ispravno razumijevanje otpada predstavlja svjetonazor koji je dijametralno suprotan teologiji „kraljevstvo sada“ [„kingdom now“], koja predstavlja ideju da će Crkva postepeno „kristijanizirati“ svijet i time uvesti dugoročan kulturalni napredak.

Jedini način na koji se teologija „kraljevstvo sada“ može braniti pomoću Pisma je ignoriranjem onoga što Novi zavjet predviđa u pogledu otpada Crkve.