Oživljavanje mrtvih kostiju

Poslanica Efežanima 2:4-6

Ali Bog, koji je bogat milosrđem, zbog svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio, i to dok još bijasmo mrtvi u grijesima, oživio nas je zajedno s Kristom (milošću ste spašeni), i zajedno nas uskrisio i zajedno nas posjeo na nebeskim predjelima u Kristu Isusu

U Knjizi proroka Ezekiela čitamo da je Jahve pokazao Ezekielu dolinu prepunu mrtvih i suhih kostiju i upitao ga: "Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?" Prorok mu je odgovorio: "GOSPODINE, ti znaš."(Ezekiel 37:3)

Naravno da mrtve kosti ne mogu oživjeti same od sebe, ništa više nego što mrtav čovjek može samoga sebe uskrisiti.

Takvo je stanje palog čovjeka. Biblija nam govori da je čovjek "mrtav u svojim prijestupima i grijesima" (Efežanima 2:1). Istina, on je i dalje živo biće koje diše, hoda, hrani se, radi, voli, razmnožava se, osjeća bol i ugodu, hladnoću i toplinu, veseli se i tuguje. Međutim, taj je život samo iluzija. Svaki se čovjek rađa odvojen od Boga i, kao takav je, premda tjelesno živ, zapravo duhovno mrtav.

Božja riječ nam govori da je, kroz Adama, grijeh prešao na sve ljude, a s grijehom i duhovna smrt (Rimljanima 5:12). Svi su ljudi sagriješili i lišeni su Božje slave (Rimljanima 3:23).

Danas postoje mnogi horor filmovi koji prikazuju hodajuće mrtvace, zombije, koji beživotno tumaraju gradovima i proždiru sve oko sebe. To je dobro pogođena slika palog čovjeka.

Čovjek ima grešnu narav i, kao takav, prirodno griješi. Griješiti je za čovjeka jednostavno kao popiti čašu vode (Job 34:7). On voli tamu i mrzi svjetlo (Ivan 3:19-20).

Svi ljudi čvrsto koračaju širokim putem koji vodi u propast (Matej 7:13) i nalaze se pod Božjim gnjevom koji se skuplja za dan suda (Ivan 3:36; Rimljanima 2:5).

Istina, postoje mnogi religiozni ljudi koji tvrde da traže Boga i žele mu ugoditi, ali čine to na svoj način, izvanjskim bogoštovljem, uspostavljajući vlastitu pravednost i ne pokoravajući se Božjoj pravednosti (Rimljanima 11:3). Svi su takvi pokušaji osuđeni na propast.

Ako je ljudsko stanje takvo, postoji li uopće riješenje? Ima li nade za čovjeka?

Naravno da ima! Naravno da postoji riješenje i ono je sadržano u predivnom i veličanstvenom izrazu: "Ali Bog"!

Veliki Bog, stvoritelj neba i zemlje, gospodar svemira, ljubi čovjeka neizrecivom ljubavlju i, u svom velikom milosrđu, providio je njegovo spasenje.

"Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni." (Ivan 3:16)

Gospodin Isus Krist, utjelovljeni Bog, došao je na zemlju spasiti izgubljene grešnike (Luka 19:10; 1. Timoteju 1:15). Živio je bezgrešnim životom, "ne bijaše počinio nasilje niti bijaše prijevare u njegovim ustima." (Izaija 53:9) Dragovoljno je otišao na križ i "njega koji nije upoznao grijeh, on (Bog) je zbog nas grijehom učinio da mi postanemo pravednost Božja u njemu." (2. Korinćanima 5:21). Gospodin Isus "bijaše ranjen za naše prijestupe, satrt za naše opačine: kazna za naš mir bijaše na njemu; njegovim ranama mi smo iscijeljeni." (Izaija 53:5)

To je Evanđelje: Bog, u svojoj ljubavi i dobroti, opravdava grešnog čovjeka besplatno, milosnim darom vjere (Efežanima 2:8).

Svaki čovjek koji povjeruje u Evanđelje prima Duha Svetoga i biva duhovno uskrsnut, sjedinjen s Kristom te se, kao takav, u duhu već nalazi u nebesima u Kristu, gdje uskrsli Krist sjedi zdesna Ocu (Efežanima 1:20; Kološanima 2:13, 3:1).

Bog je taj koji čini da mrtve kosti oživljuju (Ezekiel 37:5-6).

Kakva veličanstvena realnost! Svaki istinski vjernik je prešao iz smrti u život i već sada može biti siguran u pogledu vječnosti (Ivan 5:24; 1. Ivanova 5:13).