Vrata & put

Što su to vrata? A što je to put? Čitajući Ivanovo evanđelje doznajemo da je sam Gospodin Isus ta "vrata" (Iv 10:7) i taj "put" (Iv 14:6). Sinoptička evanđelja, također, spominju "vrata i put" u vezi s Gospodinom, samo u malo drukčijem svjetlu. U čemu je, zapravo, razlika? 

Mnogi  koji vjeruju u gubitak spasenja citiraju ove dijelove Pisma kako bi potkrijepili taj nauk . Međutim, proučimo pobliže ovu temu.

Mt 7:13-14

Uđite na uska vrata; jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji na njih ulaze: jer uska su vrata i uzak je put koji vodi u život i malo ih je koji ih nalaze.

Lk 13:23-24

Tada mu netko reče: Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju? I reče im on: Trudite se da uđete na uska vrata: jer će mnogi tražiti da uđu i neće moći.

Klasično tumačenje ovih redaka od strane kršćana koji vjeruju u gubitak spasenja zvuči ovako: spašeni ste, ali sada morate ustrajati i hodati uskim putem, jer, ako promašite i hodate široko otpast ćete od Boga i na kraju nećete biti spašeni, završit ćete u paklu. IZGUBIT ćete spasenje! No, je li to uistinu tako?

Dopustimo da riječi apostola Ivana dopune sliku. Naime, u Ivanovom evanđelju čitamo:

Iv 10:7,9

Stoga im Isus ponovno reče: Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Ja sam vrata: ako tko kroz mene uđe, bit će spašen; i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.

Zbog čega ove dvije, gotovo paralelne misli donose konfuziju? Dopustite da podijelimo s vama svoje viđenje.

Retci u Matejevom i Lukinom evanđelju, zapravo uopće ne govore o gubitku spasenja, nego o Isusu kao jedinom Spasitelju i otkupitelju čovječanstva. Naime, jedino je njegovo ime dano ljudima za spasenje (Dj 4:12). On je taj uski put i uska vrata koja moramo pronaći u moru mnogobrojnih đavolskih religija i nauka. Pored toliko lažnih vrata i puteva, teško je naći prava. Zbog Sotonine obmane neki će čak misliti da su i našli prava vrata, međutim, kad ih životni dah napusti, doživjet će razočarenje (Mt 7:21-23). To se ponajprije odnosi na ljude koji su žrtve kultova s kršćanskim predznakom.

Evanđelja opisuju učenike prije raspeća i uskrsnuća njihovog i našeg Gospodina. Naime, dok Duh Sveti još nije bio izliven na Zemlju, a samim time nitko ni nije mogao biti nanovorođen i zapečaćen Duhom Svetim, učenici su zaista morali hodati besprijekorno u poslušnosti Božjim zapovjedima (Lk 1:6, Rim 2:13). Međutim, nakon Uskrsnuća, te izlića Duha Svetoga na zemlju, vjerom u zastupničku žrtvu našeg Spasitelja, ušli su kroz uska vrata, te došli na uski put. Sam Gospodin se naziva vratima, koja su, nakon što smo ušli, zapečaćena (Ef 1:13) Njegovim Duhom, koji nam je po obećanju dan (Iv 7:39).

Iz izloženog slijedi da je to jedino tumačenje navedenih redaka iz Matejevog i Lukinog evanđelja, koje sada, kao kršćani koji žive u rasporedbi milosti Božje, možemo smatrati ispravnim. Poziv na hodanje uskim putem može se gledati samo kao uputa za naše posvećenje; naime, Božja je volja da hodamo sveto i pravedno, ne udovoljavajući požudama tijela kao pogani koji ne poznaju Boga. To je, iz našeg gledišta, uzak put, ali put koji donosi blagoslov i hod u zajedništvu s Bogom, te život koji dopušta Duhu Svetome da se manifestira svojim plodovima (Gal 5:22-23), dok mi nosimo svoj križ.

 Pozivamo, dakle, Duhom Svetim natopljenim riječima dragoga brata Kefe:

1 Pet  1:14-16

Kao poslušna djeca ne suobličujte se prijašnjim požudama u vašemu neznanju, nego, kao što je svet onaj koji vas je pozvao, tako i vi budite sveti u svome ponašanju; jer pisano je: "Sveti budite, kao što sam ja svet."