Evanđelje po Samarijancu

Lk 10:30-35

Odgovori Isus, rekavši: "Neki čovjek silazeći iz Jeruzalema u Jerihon upadne među razbojnike, koji mu svukoše odjeću, raniše ga i odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je neki svećenik silazio tim putem te ga, kada ga ugleda, zaobiđe. Jednako tako i Levit: kada je došao do toga mjesta, priđe, pogleda ga i zaobiđe. No neki Samarijanac putujući dođe do njega i sažali se na nj kada ga ugleda. I pristupi mu te mu povije rane zalivši ih uljem i vinom, stavi ga na svoju živinu, odvede ga u svratište i pobrine se za nj. Idućeg dana, kada je odlazio, izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče mu: "Pobrini se za njega; i ako što više potrošiš, ja ću ti platiti kada ponovno dođem." Dakle, što misliš, koji je od te trojice bio bližnji onome koji je upao među razbojnike?" On reče: "Onaj koji mu je iskazao milosrđe." Tada mu Isus reče: "Idi i ti čini tako."

Ova nadasve inspiratvna prispodoba Gospodina Isusa jako je zanimljiva kada se promatra kroz takozvanu Rimsku cestu, put grešnika ka Bogu.

Naša prispodoba započinje putovanjem nekog čovjeka iz Jeruzalema u Jerihon. Putem mu se dogodilo nešto strašno, naime, opljačkan je i ostavljen da umre. Očekivani epilog je sigurna smrt (ukoliko, naravno, netko ne intervenira).

Sigurno se sjećate vlastitog života prije nego vas je Gospodin spasio...........

Božja riječ uči da je svaki čovjek rođen u Adamu. Prvi čovjek je iz edenske idile, neposlušnošću i nepovjerenjem u Božju ljubav sagriješio, te je na svakog čovjeka preneseno prokletstvo grijeha. Svi se mi rađamo s grešnom naravi i prirodno griješimo, nitko nas tome ne treba učiti. Adam je spoznao da je gol kad je sagriješio. Takvi smo i mi, nepokrivenih grijeha i bježimo od Božje prisutnosti.

Nakon što nas je grijeh svukao, onečistio nam je srce, koje je nepopravljivo i pokvareno. (Mk 7:20-23, Jer 17:9) U životu imamo patnje dok živimo s pokvarenim srcem u tijelu koje je prokleto. Podložni smo zakonu sjetve i žetve. Patimo zbog naših i tuđih grijeha. Koliko je samo patnje u svijetu radi grijeha!?

Zaista, naše srce i naše okolnosti, naši su razbojnici, koji  nas svukoše, raniše i ostaviše nas polumrtve. Takav je ljudski život u Adamu. Ako je, nekim slučajem, bezbrižan, potajne muke i problemi su tu sigurni kao švicarski sat, a smrt je zagarantirana. Biblija govori da je plaća grijeha smrt, kako fizička, tako i duhovna. Tijelo umire, a nespašena duša završava u ognjenom jezeru. Primjetimo kako u prispodobi kaže "polumrtva". Duboko vjerujemo da to označava tračak nade!

Slijedeće što vidimo u prispodobi jest da ga susreću Svećenik i Levit. Njih dvojica su predstvnici Mojsijevog zakona, a isto tako i svake religije, kad malo bolje razmislimo. Apostol Pavao govori o ljudima koji imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli (religija bez spasonosne sile Radosne vijesti), dok Gospodin Isus spominje takve kao slijepe vođe slijepaca (duhovno mrtve) i okrečene grobove (izvana lijepe, iznutra pokvarene).

Oni su, vidjevši nesretnika, nastavili dalje i ostavili ga da umre. Nisu imali sućuti za toga čovjeka, vjerojatno su ga prezreli i nastavili dalje zbog ranije navedenih razloga.

Tako je Božji zakon (Mojsijev) za nas ranjene, opljačkane i na sigurnom putu u propast donio osudu. On nam je pokazao da kao takvi, nemamo što tražiti pred svetim Bogom Stvoriteljem. Prekršili smo njegove svete zapovjedi. Krivi smo i zaslužujemo sve posljedice grijeha koje smo činili. Svojim životom već smo osuđeni i Božji gnjev je nad nama, što je "mačji kašalj" naspram vječne muke ognjenog jezera.

Nakon religije i osude Mojsijevog zakona koji su nam demonstrirali paralelno i ljudsko pokvareno srce (Levit i svećenik koji ne žele pomoći) i grešnikovu sudbinu (Mojsijev zakon objavljuje da je čovjek grešan, u nemogućnosti ispuniti Božji standard pravednosti), putem prolazi Samarijanac.

Taj čovjek se sažalio nad grešnikom, pristupio mu, te mu povio rane. Naš dragi Spasitelj i Gospodar Isus jest taj Samarijanac!!

     Tko vas je volio kad ste bili izgubljeni grešnik? Tko se sažalio?

Ef 2:4-5

Ali Bog, koji je bogat milosrđem, zbog svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio, i to dok još bijasmo mrtvi u grijesima, oživio nas je zajedno s Kristom (milošću ste spašeni).

     Tko vas je tražio i pristupao vam nježno?

Rim 3:10-12

Kao što je pisano: "Nema pravednoga, ni jednoga, nema onoga tko razumije, nema nikoga tko traži Boga, svi su zastranili, zajedno su postali beskorisni: nitko da čini dobro, nema ni jednoga."

Hoš 12:4

Privlačio sam ih konopcima ljudskim, uzicama ljubavi: bijah im kao oni koji skidaju jaram s njihovih čeljusti, i hranu sam im davao.

     Tko vam je, nakon što vas je spasio, povio rane?

Ef 1:6-8

...na hvalu slave svoje milosti, u kojoj nas je učinio prihvaćenima u Ljubljenome, u kome imamo otkupljenje po njegovoj krvi, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti, u kojoj je obilovao prema nama u svoj mudrosti i razumjevanju...

Nakon toga, stavio ga je na magarca, odveo ga do svratišta i pobrinuo se za njega. Platio je za njegovu brigu pri odsustvu i svojom riječju dao garanciju da će nadoknaditi svaki nepredviđeni trošak.

     Isus nas je doveo Bogu, koji je postao naš Otac.

Iv 14:6

..."Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni."...

     Isus se i pobrinuo za nas, davši nam svoga Duha Svetoga, koji je naš Tješitelj i boravi u nama dok se Isus ne vrati po nas. To znači da smo, u Njegovu odsustvu,  zbrinuti i pokriveni.

Iv 14:17b

...ali vi ga poznajete; jer s vama boravi i u vama će biti.

Ef 4:30b

...kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja.

Iv 14:3b

...ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete tamo gdje sam ja.

Rim 4:7-8

"Blagoslovljeni su oni kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi. Blagoslovljen je onaj čovjek kojemu Gospodin neće uračunati grijeh."

Rim 5:1

Opravdani, dakle, vjerom, mir imamo s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu.

Rim 8:38-39

Jer uvjeren sam da nas ni smrt ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni sile, ni ovo sadašnje ni ono buduće, ni visina ni dubina, niti ikoje drugo stvorenje, neće moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

Slava našem Gospodinu Isusu Kristu, koji nam je darovao Vječni život prolivši svoju dragocjenu krv za oproštenje naših grijeha!!

I sjetite se: On je vjeran čak i kad vi niste, kad ga svojim djelima i životom sramotite!!

2. Tim 2:11-13

Vjerodostojna je ova riječ: Jer ako smo zajedno s njime umrli, zajedno s njime ćemo i živjeti; ako trpimo, s njime ćemo vladati; ako ga se odreknemo, i on će se nas odreći; ako mi ne vjerujemo, on svejedno ostaje vjeran: ne može sebe zanijekati. (jer je jedno s nama - 1kor 6:17)

Slava Bogu na njegovoj vjernosti i vječnoj ljubavi! Neka nas ta misao privede bliže njemu i neka nam srce bude još zahvalnije i odvojenije za njega!